Lady Bird by Cinemark

Piše: Marko Njegić

“Pustimo da nam sjedne što smo čule“, dirnuta majka Marion (Laurie Metcalf) na rubu suza predlaže kćeri Christine zvanoj Lady Bird (Saoirse Ronan). Slušale su 21-satnu audioknjigu “Plodovi gnjeva“ na “road tripu“ od jednog do drugog potencijalnog koledža. Brbljavoj, buntovnoj tinejdžerici Lady Bird teško se ne povinuti želji emotivne majke i ona načas zašuti. Omiljena američka “indie“ glumica Greta Gerwig kao da na početku svog samostalnog redateljskog prvijenca “Lady Bird“ indirektno poziva gledatelja na sličnu reakciju.

Da mu sjedne što je vidio. Da ne ode iz kina na prvom slovu odjavne špice i počne pričati o nečem drugom. Da istinski procesuira njezin film jednom kad završi. “Lady Bird“ je baš takav film. Jedan od onih koje nosite sobom doma i mislite o njemu putem do doma. Dobar dok traje. Još bolji kad završi i ostanete nasamo. Samo vi i film koji vrtite još jednom pred očima. Dok film traje možda vam mogu zasmetati pojedine “pozerske“ nezavisnjačke ekscentričnosti u tretmanu likova ili situacija kao posljedica Gerwigičine bogate “indie“ ostavštine u ulozi glumice ili scenaristice ostvarenja Noaha Baumbacha (“Greenberg“, “Frances Ha“, “Mistress America“), odnosno “mumblecoreovske“ braće Duplass (“Baghead“).

Kad završi, shvaćate da u pitanju nije nezavisnjačko “pozerstvo“, nego iskreni autoričin stav. Gerwig ne pozira, ona jest. Mlada filmašica unijela je dosta toga autobiografskoga u film o (vlastitom) odrastanju – zahvaljujući režijski, scenaristički i glumački minuciozno dočaranom razvoju i sazrijevanju glavnog lika te svim sitnicama koje joj oblikuju identitet i život, “Lady Bird“ gotovo uspijeva komprimirati Linklaterov “Boyhood“ u nerealnom vremenu od 90 minuta, biti nekakav osobni “Girlhood“.

Ronan igra Lady Bird kako bi je glumila Gerwig, ali s vlastitim oskarovskim glumačkim iskazom (“Brooklyn“). Priča se odvija s “pogrešne strane tračnica“ u redateljičinom gradiću Sacramentu, sinonimu za “kalifornijski srednji zapad“. Film otvara citat “Onaj tko govori o kalifornijskom hedonizmu nije nikad proveo Božić u Sacramentu“. Vremenska odrednica je 2002., kad je Gerwig i sama bila tek nešto starija od Lady Bird i nalazila se na putu adolescentskog samootkrića kročeći prema svijetu odraslih, preras(ta)la nametnuta ograničenja egzistencije u malom gradu i obitelji srednje klase, željela nešto više od života.

“Voljela bih nešto proživjeti“, priznaje Lady Bird mami, sanjajući o odlasku na faks negdje gdje je kultura, tipa u New York. Odnos kćerka-majka je snažno srce filma zbog sjajno napisanih likova, dijaloga i izvrsnih izvedbi glumica poželjno nominiranih za Oscara. “Želim da budeš najbolja verzija sebe koja možeš biti“, bodri je majka. “Što ako je ovo najbolja verzija“, načinje Lady Bird ključno egzistencijalno pitanje pametno napisanog i režiranog filma o izazovima odrastanja s kulminacijom u odlasku od roditelja.

Lady Bird je u strahu da će ostati obična djevojka običnog života. Protiv te običnosti ona se već bori imenom koje si je sama dala radeći neobične kolaže ptičje glave na ženskom tijelu i obratno, da bude drukčija, a ne jedna od tisuća Christine. I Gerwig se bori protiv običnosti filma pronalazeći u njoj neobičnost kako “Lady Bird“ ne bi bio jedna od tisuću tinejdžerskih komedija. Drukčijnost je najavljena na početku kad Lady Bird impulzivno iskoči iz majčinog jurećeg automobila uz poklič “Jebi se, mama“, ispisan potom na ružičastom gipsu slomljene ruke.

To nije bila njezina imaginacija – stvarno je iskočila, najavljujući sve samo ne još jedan (glupi) film za mlade, premda “Lady Bird“ sadrži sve “teen movie“ toponime, od prekida s prvim momkom Dannyjem (Lucas Hedges) i zaljubljivanja u kulera iz benda Kylea (Timothee Chalamet), gubitka nevinosti, ali i najbolje prijateljice Julie (Beanie Feldstein) kako bi se družila s najpopularnijom djevojkom u školi Jennom (Odeya Rush). Scena prvog seksa diferencira “Lady Bird“ od sličnih filmova.

Ne samo eksklamacija protagonistice u vezi poze pri gubitku nevinosti “Bila sam gore! Tko je prvi put gore, jebemu?!“, nego i Kyleova reakcija na njezino otkriće da on nije nevin. “Imat ćeš mnogo neposebnog seksa u životu“, reče Kyle i riječima zareže još jedan bolan ožiljak na fragilnoj duši. Unutarnji svijet junakinje formirat će je prema van kao buduću zreliju osobu, a svaki ožiljak biti gorko-slatki podsjetnik na djevojku kakvu je ostavila iza sebe jednom kad odrastanje završi, ptičica odleprša iz obiteljskog gnijezda i uvidi kako je kroz najposebnije godine života možda već proletjela.

21.2.2018