Cinemark – Putnici

Piše : Marko Njegić , Slobodna Dalmacija

 

Međuzvjezdanim letom doputovao nam je nestrpljivo očekivani svemirski 3D spektakl s dvije trenutno najsjajnije hollywoodske zvijezde u prvoj klasi – oskarovkom Jennifer Lawrence iz serijala “Igre gladi“ i Chrisom Prattom, junakom “Čuvara galaksije“ i “Jurskoga svijeta“. “Putnici“ su proračunato tempirani kao udarni visokoproračunski romantični SF blockbuster za sami kraj godine, s iznimno popularnim mladim glumcima, redateljem Mortenom Tydlumom, friško nominiranim za Oscara (“Igra oponašanja“), te scenarijem Jona Spaihtsa (“Prometej“) koji se godinama nalazio na listi najboljih među neproduciranima. No, ugodno iznenađenje jest da se “Passengers“ prilično dugo koleba preuzeti nametnutu konvencionalnu titulu.

Treba proteći gotovo pola 115-minutna filma da frcnu iskre i užgaju romansu vrućeg para Lawrence-Pratt. Čak i duže da iskre (meteora) zapale njihov međuzvjezdani brod “Avalon“ s odredištem na koloniziranom planetu Dom II, udaljenom još 90 godina leta od Zemlje. Za jedan prestižni, komercijalni studijski projekt “Putnici“ polijeću kao introspektivni, egzistencijalni, mračni art SF koji pod komandom studija potom u zadnjoj trećini užurbano skače u “hyperspace“ ljubavnog filma katastrofe, “Titanica“ u svemiru, evociranog situacijom dvoje zaljubljenih ljudi zaglavljenih na “brodu koji tone“ i rečenicom “Ako ti umreš (skačeš), i ja ću“.

U zadnjem stadiju “Avalonova“ putovanja, od posljedice tuče meteora koja kvari funkcije računala, otvara se kapsula za hibernaciju i mehaničar Jim Preston (Pratt) biva prerano probuđen iz kriosna. Devedeset godina prerano. Ne računajući androidskog konobara Arthura (Michael Sheen), on je jedini budan na brodu usmjerenom na plovidbu prema novom osvojenom svijetu, planetu koloniji u “najvećoj seobi u povijesti čovječanstva“. Dok ostali kolonizatori spavaju mirnim kriosnom, Jim neuspješno pokušava popraviti kapsulu i shvaća da je 90 godina samoće pred njim, bez ljudskog kontakta. Štoviše, umrijet će sam od starosti prije nego ostali dospiju na destinaciju ako nešto ne poduzme.

Jim djeluje poput brata po sudbini usamljenih “one-man show“ protagonista s “robisoncrusoeovskom“ bradom iz “Brodoloma života“ i “Marsovca“. Prije nego od osamljenosti razvije suicidalne tendencije zarobljen u “čeličnom svijetu“ svemirskog broda, on ubija vrijeme ispijajući viski za Arhurovim šankom u scenama bliskim razgovorima Jacka Nicholsona i konobara u “Isijavanju“, odnosno koristeći blagodati broda, bilo da pleše protiv holograma virtualne realnosti, gosti se u skupim francuskim restoranima i gleda filmove u privatnom kinu, zasigurno stare i nove SF klasike.

Okretni koridori “Avalona“ evociraju one vrteće od letjelice “Discovery One“ iz “Odiseje u svemiru“, kapsule za hibernaciju bude sjećanje na “Nostromove“ u “Alienu“, a svemirske šetnje koračaju na ivici “Gravitacije“, samo što je ovdje sve još vizualno-tehnološki dimenzioniranije. Povišeni trenutak trodimenzionalnog čarobnjaštva i uopće filma tiče se Jimova prvog iskoraka u svemir pričvršćenog spojnicom za brod. Junak uskače u svemirsko odijelo koje može izdržati “teške uvjete“, oslobađa svjetlucave magnete čizama i levitira među zvijezdama nadomak broda. Kamera uranja u kacigu Jimovova skafandera i zatim se odmiče od njega, da sagleda kolišni li je prema brodu i posebice svemiru – poput bijele točkice, zvjezdice u daljini što gasne.

Vječna osamljenost čovjeka u svemiru zrcali se u spektakularnom pogledu iz zvjezdarnice i odlično je prenesena na gledatelja u kinu. Imamo osjećaj da smo “gore“ s Jimom, izgubljeni u svemiru, stoga nam je jasno da mu, nakon godinu-i-kusur dana samovanja dobro dođe društvo u vidu novinarke i spisateljice Aurore Lane (Lawrence). Do buđenja uspavane ljepotice Aurore je moralo dođi budući da “Putnici“ nisu samo izgubljeni, nego i zagrljeni u svemiru, no intrigantna je okolnost da norveški redatelj Tydlum ubacuje određene moralne dubioze i konfliktirane osjećaje u “titanicovsku“ ljubavnu priču veću od kozmosa koja baš i nije zapisana u zvijezdama, stvar “slučajne sreće“.

Lawrence i Pratt nisu posve “kliknuli“ kako se očekivalo da prodaju romansu, sukobljene emocije i potencijalni fatalizam njihovih ne pretjerano razvijenih likova, unatoč jednom zgodno spontanom poljupcu u skafanderima. Tydlum pokušava pospješiti zaljubljivanje filmskom magijom, primjerice zajedničkom svemirskom šetnjom ekvivalentnom “letenju“ Leonarda DiCaprija i Kate Winslet na provi “Titanica“. Ili jednostavim skretanjem pozornosti iznimnim vizualnim 3D atrakcijama poput Aurorina plivanja u bazenu tijekom “Avalonova“ gubitka gravitacije prilikom čega izgleda kao velika kapljica vode u oceanu svemira. “Treća dimenzija“ filma je možda i najimpresivnija dosad. “Passengers“ svakako treba gledati u 3D-u.

 

29.12.2016